Hipoglikemija u nekim posebnim situacijama

Bazalni inzulin nikad se ne prekida, čak ni u danima kad ništa ne jedeš, jer ti je potreban stalno [1]. Dobro je imati plan za dane bolesti, napravljen unaprijed s liječnikom [2]. Plan kaže što smiješ piti, koliko često trebaš mjeriti glukozu u krvi i ketonska tijela te kada obavijestiti medicinski tim [2]. Vrućica i infekcije obično povećavaju potrebu za inzulinom, a nedostatak dovoljne količine inzulina može dovesti do pojave ketonskih tijela [3]. Ako koristiš sustav za automatiziranu isporuku inzulina (AID), algoritam se može presporo prilagođavati velikoj potrebi za inzulinom u danima bolesti [2] [3]. Zato je ponekad potrebno prebaciti pumpu u ručni način rada [2].

Rizik od hipoglikemije raste kad jedeš manje ili uopće ne jedeš. U toj se situaciji doza inzulina za obrok smanjuje ili izostavlja, a doza bazalnog inzulina može se smanjiti prema tvom planu [3]. Ako glukoza u krvi ostaje ispod 250 mg/dL (13,9 mmol/L), možeš piti tekućine s ugljikohidratima (UH) [3]. Ako je iznad te vrijednosti, bolje je piti samo tekućine bez šećera [3]. Idi na hitni prijem ako glukoza u krvi ostaje ispod 70 mg/dL (3,9 mmol/L) unatoč višekratnom liječenju hipoglikemije [1] [3]. Idi i ako ne možeš piti tekućinu ili ako ketonska tijela u krvi ostaju iznad 1,5 mmol/L [1] [3]. Tablica u nastavku sažima pravila za previsoku ili prenisku glukozu u krvi.

Da, jer se UH iz hrane više ne apsorbiraju, a doza inzulina i dalje djeluje [3]. Najčešći uzrok hipoglikemije u danima bolesti je infekcija želuca i crijeva (gastroenteritis). Hipoglikemije se mogu nastaviti nekoliko dana nakon prestanka povraćanja [3]. Mjeri glukozu u krvi i ketonska tijela svakih 1–2 sata, jer povraćanje može biti i znak nedostatka inzulina [3]. Ako se ketonska tijela pojave uz nisku glukozu u krvi, ona obično pokazuju da organizam ne dobiva dovoljno energije iz hrane [3]. Zato ti treba više UH, zajedno s inzulinom za njih [3].

Kod djece koja povraćaju ili jedu vrlo malo, osobito nakon doze inzulina za obrok, mala doza glukagona za injekciju može spriječiti hipoglikemiju [4] [5]. Koristi se glukagon iz klasičnog kompleta, ubrizgan potkožno inzulinskom štrcaljkom, kad glukoza u krvi već padne na 80 mg/dL (4,4 mmol/L) ili manje [5]. Okvirna doza je dvije jedinice na štrcaljki do druge godine, zatim jedna jedinica za svaku godinu života, najviše 15 jedinica [5]. Ako glukoza u krvi ne poraste za pola sata, ubrizgava se dvostruka početna doza glukagona [4] [5]. Ako povraćanje traje dulje od dva sata ili se hipoglikemija ne ispravlja, bolje je otići na hitni prijem [3]. Ne vozi do tamo bez pratnje, jer je hipoglikemija za volanom opasna. Zamoli nekoga da te odveze ili nazovi broj hitne službe.

Sigurno putovanje počinje pažljivom pripremom [2]. Letovi zrakoplovom mogu donijeti probleme na zračnoj kontroli, veća kolebanja glukoze u krvi i teškoće u pravilnom prijevozu inzulina [6]. Uvijek ponesi dodatnu zalihu inzulina, test-traka i senzora i drži sav pribor za dijabetes u ručnoj prtljazi [2]. U prtljažnom prostoru zrakoplova inzulin se može smrznuti, što mu poslije smanjuje učinak [3]. Na sigurnosnoj kontroli uvijek pokaži pumpu i senzor i unaprijed provjeri što proizvođač preporučuje za letove zrakoplovom [2].

Obroci u neuobičajeno vrijeme, vrućina i puno hodanja zahtijevaju pažljivije praćenje kretanja glukoze u krvi [2]. U zrakoplovu se doza inzulina za obrok daje prije jela, ovisno o tome što jedeš [7]. Inzulin se ne ostavlja u vozilu zagrijanom od sunca i ne smije se ni smrznuti u prtljažnom prostoru zrakoplova [8]. Započeti uložak ili pen s inzulinom obično se čuva najviše 28 dana na sobnoj temperaturi, ispod 30 °C [8]. To razdoblje ovisi o vrsti inzulina, zato provjeri uputu o lijeku [8]. Nosi medicinsku identifikacijsku karticu na lokalnom jeziku, na kojoj piše da imaš dijabetes tipa 1 i da ti može trebati pomoć kod hipoglikemije [2].

Da, jer se obroci pomiču, a doze inzulina i njihova vremena teže se prilagođavaju novom rasporedu [7]. Do jednog od deset bolesnika liječenih inzulinom koji putuju u inozemstvo ima hipoglikemiju na putu ili prvog dana nakon dolaska [7]. Ako prelaziš manje od pet vremenskih zona ili ostaješ kraće od tri dana, bazalni inzulin i dalje se daje u vrijeme kao kod kuće [7]. Od pet vremenskih zona naviše dan se prema istoku skraćuje, a prema zapadu produljuje, pa se doza bazalnog inzulina prilagođava samo jednom [7].

Prema zapadu, samo na dan putovanja, doza bazalnog inzulina obično se dijeli na dvije polovice [7]. Jedna se daje u vrijeme kao kod kuće, a druga u isti sat prema lokalnom vremenu [7]. Prema istoku daje se jedna doza bazalnog inzulina smanjena za 10–20%, a zatim se od sljedećeg dana vraća uobičajenoj shemi [7]. Ako koristiš pumpu, sat na pumpi mijenja se po dolasku, pa se bazalne doze odmah prilagođavaju lokalnom vremenu [7]. Plan se izrađuje s liječnikom prije polaska, a prvih je dana dobro češće mjeriti glukozu u krvi [2] [7].

Da. Post povećava rizik od hipoglikemije, dehidracije, hiperglikemije, pa čak i ketoacidoze [9]. Ako imaš dijabetes tipa 1, rizik je općenito prilično velik, ali se razlikuje od bolesnika do bolesnika, pa se procjenjuje pojedinačno, prije posta [9] [10]. Većina hipoglikemija javlja se pred kraj posta, osobito u posljednjim satima [9] [10]. Zato je u tom razdoblju dobro mjeriti glukozu u krvi što češće i izbjegavati intenzivan tjelesni napor [9] [10].

Plan se izrađuje zajedno s tvojim liječnikom, 6–8 tjedana prije posta [10]. Doza bazalnog inzulina obično se smanjuje za 10–30% [10] [11]. Ako ga daješ uz večernji obrok kojim se post svakoga dana završava, smanjenje može doseći 40% [10] [11]. Ako koristiš pumpu, bazalne doze smanjuju se za 20–40% u posljednja 3–4 sata posta [10] [11]. Senzor je preferirana metoda praćenja glukoze u krvi [10] [11]. Mjerenje glukometrom ne prekida post u ramazanu [10] [11]. Post se odmah prekida ako glukoza u krvi padne ispod 70 mg/dL (3,9 mmol/L), čak i bez simptoma, ili ako prijeđe 300 mg/dL (16,7 mmol/L) [10] [11]. Post se prekida i kod znakova dehidracije ili akutne bolesti [10] [11]. Večernji obrok kojim se završava dnevni post često ima nešto više šećera i masti, pa traži pažljivo odabranu dozu inzulina [9].

Unaprijed najavi da koristiš inzulin i pokušaj dobiti termin rano ujutro, kako bi post bio što kraći [12]. Bazalni inzulin se ne prekida, jer ga tijelo treba i natašte [12] [13]. Prije operacije odraslima se večer prije obično daje 75–80% uobičajene doze bazalnog inzulina [13]. Doza inzulina za obrok ne daje se ako ne jedeš.

Priprema za kolonoskopiju, s bistrim tekućinama od prethodnog dana, daje malo UH, a post povećava rizik od hipoglikemije. Ponesi u bolnicu brzi izvor glukoze i glukometar, izmjeri glukozu u krvi u čekaonici i reci osoblju da imaš dijabetes tipa 1. Pumpa može ostati uključena tijekom postupka, ako to dopuštaju pravila bolnice i vrsta zahvata [12] [13]. Ako se pojavi hipoglikemija, treba je odmah liječiti glukozom ili sokom, čak i natašte, a pretraga se po potrebi može premjestiti na drugi termin.

Da, jer dijete mlađe od šest godina obično ne može samo prepoznati, opisati ni liječiti hipoglikemiju [14]. U toj su dobi znakovi hipoglikemije često ograničeni na promjene ponašanja, poput razdražljivosti, nemira, neobične šutnje ili napadaja bijesa [5]. Teške hipoglikemije, ketoacidoza i dugotrajna hiperglikemija mogu naštetiti razvoju mozga u djece mlađe od šest godina [14].

Za liječenje hipoglikemije količina glukoze računa se prema tjelesnoj masi, oko 0,3 g po kilogramu, na primjer 9 g za dijete od 30 kilograma [5] [15]. Senzor se preporučuje od postavljanja dijagnoze, a AID pumpe treba ponuditi svoj djeci koja ih mogu sigurno koristiti, sama ili s obitelji [14]. U djece od 2–5 godina AID pumpa povećava vrijeme u ciljnom rasponu, bez povećanja vremena u hipoglikemiji [16]. Svi odrasli koji brinu o djetetu, uključujući one u vrtiću, moraju naučiti prepoznati hipoglikemiju i primijeniti glukagon [5].

Da. Sve više bolesnika s dijabetesom tipa 1 doživi duboku starost, jer im se očekivano trajanje života posljednjih desetljeća jako produljilo [2] [17]. U toj dobi rizik od hipoglikemije raste zbog neredovitih obroka, slabljenja funkcije bubrega, problema s pamćenjem i velikog broja lijekova [18] [19]. Kod starijih osoba znakovi hipoglikemije mnogo češće uključuju smetenost, dezorijentaciju ili vrtoglavicu, a rjeđe drhtanje, znojenje i ubrzano lupanje srca [19]. Kod starijih osoba s dugogodišnjim dijabetesom tipa 1 teška hipoglikemija često je povezana s nesvjesnošću hipoglikemije i velikim kolebanjima glukoze u krvi [20].

Ciljevi glukoze u krvi biraju se prema zdravstvenom stanju, a ne prema dobi, a sheme inzulina mogu se po potrebi pojednostaviti [2] [18]. Senzor se preporučuje i starijim bolesnicima s dijabetesom tipa 1 [18]. U bolesnika od 60 i više godina senzor gotovo upola skraćuje vrijeme u hipoglikemiji [21]. I AID pumpe smanjuju hipoglikemije, uključujući starije osobe koje su zdrave ili imaju još blage probleme s pamćenjem [2] [18]. Obitelj ili njegovatelji moraju naučiti prepoznati hipoglikemiju i primijeniti glukagon, a senzor im može pomoći automatskim slanjem podataka, ako ima tu funkciju [2].

Da, osobito u prvom tromjesečju i nakon poroda [22]. U trudnoći se mijenja hormonski odgovor na hipoglikemiju, a hipoglikemijske epizode teže se prepoznaju [22]. Mučnina i povraćanje u prvoj polovici trudnoće i stroži ciljevi glukoze u krvi također povećavaju rizik od hipoglikemije [2] [22]. Odmah nakon poroda potreba za inzulinom jako pada i može biti oko trećinu manja čak i od one prije trudnoće [2] [22]. I dojenje povećava rizik od hipoglikemije [2] [22].

Senzor se preporučuje svim trudnicama s dijabetesom tipa 1 [22]. U trudnoći se vrijeme u hipoglikemiji računa ispod 63 mg/dL (3,5 mmol/L) [22]. Korištenje senzora povećava vrijeme u ciljnom rasponu, bez više teških hipoglikemija kod majke, a novorođenčad ima manje komplikacija [23]. AID pumpe s ciljevima za trudnoću mogu jako pomoći, ali većina AID pumpi nema takve ciljeve, pa se izbor donosi s liječnikom [2] [22]. Dobro je da obitelj rano nauči prepoznati i liječiti hipoglikemiju, idealno još prije trudnoće [22].

Da, jer toplina širi krvne žile u koži i ubrzava apsorpciju inzulina [24]. Nakon saune brzodjelujući inzulin apsorbira se oko dvostruko brže, pa glukoza u krvi može pasti više nego u danu bez saune [25]. Svako zagrijavanje kože, poput vruće kupke ili tuširanja, također ubrzava apsorpciju inzulina, osobito u prvom satu nakon doze inzulina [24].

Prije saune ili vruće kupke međuobrok ili nešto manja doza inzulina mogu pomoći u sprječavanju hipoglikemije [25]. U tim situacijama možeš pokušati dati dozu inzulina u područje sa sporijom apsorpcijom, na primjer u bedro [24]. U vrlo vrućim danima dobro je češće mjeriti glukozu u krvi i ne zaboravi da se inzulin nikad ne ostavlja u vozilu zagrijanom od sunca [2] [8]. Ako koristiš pumpu ili senzor, dobro je u uputama provjeriti koje su njihove temperaturne granice.