Glukagon u liječenju teške hipoglikemije

To je isti hormon koji gušterača inače stvara, proizveden kao lijek. Njegova je uloga narediti jetri da otpusti glukozu iz zaliha glikogena. Tako se glukoza u krvi podiže bez potrebe da išta pojedeš [1].

Zato je to jedino liječenje koje ljudi oko tebe mogu dati kada pacijent ne može ništa sigurno progutati. To nije lijek koji uzimaš svaki dan, nego lijek koji držiš pri ruci i nadaš se da ga nikada nećeš upotrijebiti. Preporučuje se propisati ga svim pacijentima liječenima inzulinom, osobito onima s visokim rizikom od hipoglikemije [2].

Kada pacijent s hipoglikemijom ne može ili ne želi progutati ugljikohidrate [2]. Tipične situacije su gubitak svijesti, izražena smetenost, napadaji i povraćanje koje onemogućuje liječenje na usta.

Ne čeka se potvrda glukometrom ako je situacija jasna, a uređaj nije pri ruci. Glukagon dan pacijentu koji je zapravo imao visoku glukozu ne uzrokuje veću štetu. Odgađanje u teškoj hipoglikemiji može imati opasne posljedice.

Tri, prema načinu primjene:

• Nosni prašak, koji se raspršuje u jednu nosnicu (ne moraš udahnuti).
• Napunjena brizgalica ili štrcaljka, spremna za injekciju.
• Klasični oblik, prašak koji se najprije mora otopiti otapalom iz kompleta.

Jasno su bolji oblici kojima prije primjene ne treba priprema, dakle nosni i onaj spreman za injekciju [3]. Razlog je to što ih uplašena osoba lakše primijeni. Osim toga, gotovi oblici jednako učinkovito ispravljaju hipoglikemiju i mogu se primijeniti brže. Suvremena mogućnost je dasiglukagon, analog glukagona stabilan u otopini, u obliku napunjene brizgalice [4]. Doza za malu djecu može biti manja i određuje je liječnik [5].

Bilo tko, jer medicinska izobrazba nije potrebna. Osobe koje treba poučiti uključuju obitelj, cimere, školsko osoblje, trenere, osoblje jaslica i kolege s posla [2].

Jedina uputa koju treba ponavljati kad god je moguće jest ono što se ne čini. Pacijentu s hipoglikemijom nikada se ne daje inzulin [6]. Pokaži kutiju s glukagonom unaprijed ljudima koji su najčešće oko tebe, pusti ih da jednom pročitaju uputu o lijeku i reci im gdje je mogu pronaći kad zatreba.

Na mjestu koje svi znaju i koje se lako nađe bez dugog i pažljivog traženja. Ladica u kuhinji ili noćni ormarić bolji su od kutije prve pomoći zaključane u ormaru. Reci svakoj osobi u kućanstvu gdje se nalazi kutija s glukagonom [2].

Izvan kuće drži po jednu kutiju ondje gdje provodiš najviše vremena, dakle u školi, na poslu ili u sportskoj torbi. Poštuj temperaturu čuvanja navedenu na kutiji, jer ljeti temperatura u unutrašnjosti automobila često premašuje dopuštenu granicu. Ne drži jedinu zalihu na mjestu do kojeg se teško dolazi.

Da, kao i svaki lijek. Današnji su oblici stabilniji od starih, ali i oni jednom isteknu. Preporučuje se zamijeniti ga na vrijeme i čuvati prema uputama za pojedini proizvod [2]. Provjeri rok trajanja na svakoj kutiji dvaput godišnje, u trenutku koji se lako pamti.

Glukagon kojemu je istekao rok ne baca se dok nemaš novi. Bolje je imati kutiju kojoj je rok nedavno istekao nego nijednu. Zatraži novi recept na vrijeme i zamijeni stari glukagon, osobito ako je to oblik koji se mora otopiti [7].

Glukoza u krvi obično dovoljno poraste za 10 do 20 minuta od primjene. Nosni oblik podiže glukozu slično kao oblik za injekciju, za 16 minuta prema 13 minuta. Uspješnost je gotovo 100% u oba slučaja kad se cijela doza primijeni ispravno [8] [9].

Liječnička pomoć poziva se odmah nakon primjene glukagona. Ako osoba ne odgovori unutar 15 minuta, dok se čeka pomoć može se dati druga doza, ako je dostupna i ako to uputa o lijeku dopušta.

Okreneš pacijenta na bok jer su mučnina i povraćanje česti [5]. Kada dođe k sebi i može sigurno gutati, daš mu brzo apsorbirajuće ugljikohidrate, a zatim međuobrok koji sadrži i škrob ili bjelančevine.

Međuobrok je potreban zato što glukagon isprazni dio zaliha glukoze u jetri, a glukoza može ponovno pasti kad njegov učinak prođe. Glukoza se prati nekoliko sati, a medicinski se tim obavještava istoga dana. Svaka epizoda koja je zahtijevala glukagon mijenja plan liječenja.

Da, to je najčešća nuspojava. Mučnina, s povraćanjem ili bez njega, javlja se u otprilike trećini primjena, u sličnom udjelu za nosni oblik i za oblik za injekciju [8]. Nosni oblik može usto izazvati peckanje u nosu, suzenje očiju ili kihanje.

Ti učinci prolaze sami i nisu razlog da se izbjegne primjena. Jesu, međutim, razlog da se pacijent odmah nakon primjene okrene na bok. Pacijent koji povraća dok leži na leđima može se ugušiti [5].

Ne uvijek, a objašnjenje je zanimljivo. Glukagon djeluje tako da izvlači glukozu iz zaliha glikogena u jetri. Alkohol ne blokira to otpuštanje, nego stvaranje nove glukoze, odnosno glukoneogenezu [5]. Tako se sprječava obnavljanje zaliha glikogena. Dok zalihe glikogena još postoje, glukagon i dalje može djelovati [10].

Problem nastaje kad su zalihe prazne. To se događa nakon dugotrajnog gladovanja, nakon dugog tjelesnog napora ili kod kroničnog pijenja alkohola. U tim slučajevima hormon nema odakle izvući glukozu, a ispravno liječenje je hitna liječnička pomoć s glukozom u venu [5]. Praktična posljedica ostaje ista. Hipoglikemija nastala nakon alkohola liječi se kao hitno stanje, a glukagon se daje, ali bez oslanjanja na njega kao jedino rješenje. Istodobno pozovi liječničku pomoć.