Kako liječiti blagu hipoglikemiju

Prekineš ono što radiš i sjedneš ako je moguće. Uzmeš brzodjelujuće ugljikohidrate, po mogućnosti glukozu. Pričekaš 15 minuta i ponovno izmjeriš glukozu glukometrom [1]. Ova stranica govori o blagoj hipoglikemiji, onoj koju rješavaš sam. Teški oblik, kada više ne možeš gutati, zahtijeva glukagon i pomoć osobe pokraj tebe, a njegovo je liječenje opisano zasebno.

Jednako je važno i ono što ne činiš. Ne nastavljaš voziti, plivati ni raditi na visini. Ne daješ inzulin u tom razdoblju. Ne jedeš sve što ti dođe pod ruku jer je ishod visoka glukoza sat vremena poslije, zatim korekcija i katkad nova hipoglikemija. Koraka su samo tri, a redoslijed je važan, kao što pokazuje slika ispod.

To je pravilo koje se najčešće upotrebljava u edukaciji o dijabetesu. Uzmeš 15 g brzodjelujućih ugljikohidrata, pričekaš 15 minuta i izmjeriš glukozu. Ako je i dalje ispod 70 mg/dL (3,9 mmol/L), ponoviš potpuno isti postupak.

Snaga tog pravila leži u njegovoj jednostavnosti. Lako se pamti tijekom hipoglikemije, kada razmišljanje usporava. No brojka nije jamstvo. Kad liječenje počne ispod praga od 70 mg/dL (3,9 mmol/L) 69% osoba treba više od jednog kruga [2]. Količina se prilagođava s liječnikom prema tjelesnoj masi, dobi i vrsti liječenja.

U odrasle osobe standardna je količina 15 g. To je otprilike tri tablete glukoze ili 150 ml voćnog soka. Presudan je udio glukoze u namirnici, a ne ukupni ugljikohidrati, pa je čista glukoza prvi izbor [3].

Količina ugljikohidrata potrebna za blagu hipoglikemiju mijenja se u nekoliko situacija. Djeca trebaju manje, razmjerno tjelesnoj masi. Manje trebaju i osobe sa sustavom za automatsku primjenu inzulina. Razlog je taj što je sustav već ranije smanjio ili čak zaustavio primjenu inzulina. U oba slučaja 15 g može ostaviti glukozu nešto previsokom odmah nakon korekcije.

Petnaest minuta. Toliko je glukozi potrebno da napusti želudac, dođe u krv i podigne glukozu u krvi [1]. Ranije nećeš vidjeti veliku promjenu, a brojka te može bez razloga uplašiti. Nemoj započinjati novo liječenje prije toga, čak ni kada ti je neugodno, jer se prebliski krugovi zbrajaju i vode u hiperglikemiju.

Ako gledaš senzor, pričekaj dulje. Vrijednost senzora raste nekoliko minuta nakon krvi, pa se u 15. minuti čini kao da se ništa nije dogodilo [4]. To je najčešći uzrok pretjeranog liječenja hipoglikemije. U tom razdoblju glukometar daje točan odgovor.

Ponoviš istu količinu i pričekaš još 15 minuta. Ne udvostručuješ je i ne prelaziš na nešto drugo. Većina se epizoda rješava u prvom ili drugom krugu.

Vrijedi provjeriti i što si pojeo. Čokolada i sladoled sadrže masti koje usporavaju apsorpciju, a keksi su suhi i teško se procjenjuju. Zbog toga ne djeluju dobro kao hitno liječenje. Napici bez šećera uopće ne sadrže ugljikohidrate [5]. Ako uzmeš nešto iz te skupine, prvi je krug izgubljen.

Dva ili tri puta. Ako nakon tri ispravno provedena kruga glukoza i dalje ne raste, situacija više nije uobičajena i trebaš pomoć [6]. Zatraži liječničku pomoć i u međuvremenu nastavi pokušavati sam.

Uobičajeni uzroci blage hipoglikemije koja se ne popravlja tri su:

• Znatno prevelika doza inzulina za količinu ugljikohidrata u tom obroku.
• Konzumacija alkohola, koja koči stvaranje glukoze u jetri [7].
• Pogreška u primjeni, primjerice zamjena brzog inzulina bazalnim.

U tim situacijama hipoglikemija može trajati satima i zahtijeva liječnički nadzor. Reci nekomu pokraj sebe kada si u takvom stanju. Ako se pojave smetenost ili pospanost, treba pozvati hitnu pomoć.

Da. Tim se osobama preporučuje 5 do 10 g ugljikohidrata, u odnosu na 15 g za većinu drugih. Razlog je taj što je sustav već ranije zaustavio ili smanjio primjenu inzulina, pa se dio posla obavio sam od sebe [8].

Postoje dvije iznimke kada ipak uzimaš uobičajenih 15 g. Prva je hipoglikemija tijekom tjelesne aktivnosti ili nakon nje. Druga je situacija u kojoj si očito precijenio ugljikohidrate u obroku i dao prevelik bolus. Kada je aktivni inzulin daleko iznad trenutačne potrebe, hipoglikemija se liječi s 15 g [9].

Da, osobito u djece. Ovdje se preporučuje oko 0,3 g glukoze na svaki kilogram [10]. Dijete od 30 kg treba oko 9 g ugljikohidrata, a iznad 50 kg dolazi se do 15 g, količine za odrasle.

Logika je jednostavna. Ista količina glukoze više podiže glukozu u manjem tijelu jer se raspoređuje u manjem volumenu. U djeteta od 20 kg 15 g često ostavlja previsoku glukozu nakon korekcije. Točna količina rješava hipoglikemiju bez stvaranja sljedećeg problema, hiperglikemije.

Da, po mogućnosti potpuno. Staneš i sjedneš dok se glukoza ne vrati iznad praga od 70 mg/dL (3,9 mmol/L). Tjelesna aktivnost troši upravo uzetu glukozu i produljuje epizodu. Ne plivaš, ne penješ se stubama i ne radiš sa strojevima dok ne dobiješ potvrđenu vrijednost iznad praga [1].

Ako se hipoglikemija pojavi tijekom tjelesne aktivnosti, prekineš aktivnost, uzmeš brzodjelujuće ugljikohidrate i nastaviš tek nakon što se glukoza vrati u tvoj ciljni raspon. Imaj na umu da rizik od nove hipoglikemije ostaje povećan nekoliko sati nakon vježbanja, a ne samo tijekom njega [11].

Zaustaviš se, ugasiš motor, liječiš i čekaš. Sposobnost vožnje narušena je već pri vrijednostima tek nešto iznad praga hipoglikemije, a vozači obično odgađaju korekciju do vrlo niskih vrijednosti [12]. Ne kreći na put s glukozom ispod 90 mg/dL (5,0 mmol/L) jer se vrijednost može znatno promijeniti u prvih 20 minuta vožnje [13].

Nakon što se izmjerena glukoza vrati na normalnu vrijednost, čekaš najmanje 45 minuta, a ne samo dok brojka poraste. Nakon hipoglikemije pozornost se oporavlja sporije od glukoze [14]. Drži zalihu glukoze i glukometar u automobilu jer tijekom hipoglikemije nemaš ni strpljenja ni bistrine za traženje.

Liječenje je isto danju i noću, 15 g brzodjelujućih ugljikohidrata i novo mjerenje nakon 15 minuta. Razlika je u tome što se noću najprije moraš probuditi. Alarmi senzora ovdje su osobito vrijedni [15].

Sustavi koji sami zaustavljaju primjenu inzulina kada predvide hipoglikemiju znatno smanjuju broj noćnih epizoda [8]. Rješenje nije jesti više navečer radi sigurnosti, nego s medicinskim timom razgovarati o izboru doza inzulina.

Iznad 70 mg/dL (3,9 mmol/L) i stabilnu. Ne trebaš visoku vrijednost da bi bio siguran. Glukoza od 90 ili 100 mg/dL (5,0 ili 5,6 mmol/L) koja više ne pada izvrstan je ishod.

Ako je brzi inzulin još aktivan, a do sljedećeg obroka ima još vremena, dodaj sporije ugljikohidrate, primjerice krišku kruha ili jogurt [1]. Nemoj davati inzulin da bi popravio porast nakon liječenja jer se ondje javlja najviše nepotrebnih korekcija. Zabilježi epizodu, sa satom, vrijednošću i aktivnim inzulinom, i razgovaraj o njoj na sljedećem pregledu.