Tjelesna aktivnost i hipoglikemija

Mišić tijekom napora troši glukozu i nakon toga ostaje osjetljiviji na inzulin. Kod osobe bez dijabetesa automatski odgovor je smanjenje lučenja inzulina. Kod dijabetesa tipa 1 inzulin dan potkožno ipak se i dalje apsorbira i djeluje, a tjelesna aktivnost može ubrzati njegovu apsorpciju [1].

Glukoza u krvi pada više ako napor započneš s mnogo aktivnog inzulina u tijelu, na primjer nakon nedavne doze brzodjelujućeg inzulina (bolusa) [2]. Osim toga, mišić uzima glukozu iz krvi i u satima nakon treninga. Cilj mu je obnoviti zalihe glikogena, oblika u kojem pohranjuje glukozu za kasnije. Odatle dolazi drugi dio rizika, odgođena hipoglikemija [3].

Mnogo sati, uključujući i sljedeću noć. Rizik od odgođene hipoglikemije traje do 24 sata nakon završetka značajnog tjelesnog napora [4]. Trening poslijepodne ili navečer može izazvati hipoglikemiju dugo nakon ponoći [3].

Razlog je obnavljanje zaliha glikogena u mišićima i jetri, proces koji traje. Rizik raste s trajanjem i intenzitetom napora i veći je kod netreniranih osoba ili kod onih koji vježbaju neredovito [4] [5]. Zato prilagodbe liječenja ne završavaju u trenutku treninga. Smanjenje bazalnog inzulina za oko 20% nakon dugotrajnog ili intenzivnog napora može spriječiti odgođenu hipoglikemiju, osobito noću [6].

U rasponu 126–180 mg/dL (7,0–10,0 mmol/L) na početku napora, kao što pokazuje slika ispod. Vrijednost se ipak bira individualno, ovisno o vrsti, intenzitetu i trajanju napora te o liječenju inzulinom [5]. Ispod tog raspona prije početka dodaju se ugljikohidrati (UH). Iznad njega provjerava se ne dolazi li visoka glukoza u krvi od značajnog nedostatka inzulina [5]. Iznad 270 mg/dL (15 mmol/L) prije početka mjeriš ketonska tijela [3].

Odgodi intenzivan napor ako ti je glukoza u krvi 350 mg/dL (19,4 mmol/L) ili više [5]. Uopće ne vježbaj ako imaš i ketonska tijela u krvi iznad 1,5 mmol/L ili u urinu u barem umjerenoj količini [4]. Ketonska tijela pojavljuju se kad tijelu nedostaje inzulina pa počne trošiti masti za energiju. Pazi i na niže vrijednosti ketonskih tijela u krvi, od 0,6 mmol/L naviše [5]. Ako je glukoza u krvi visoka, a nemaš ketonskih tijela, uzrok obično nije nedostatak inzulina, nego prije nedavni obrok. S liječnikom razgovaraj o pragovima koji ti odgovaraju, ovisno o liječenju i vrsti napora.

Obično dvije doze, često smanjene zajedno. Smanjuje se doza inzulina za obrok prije napora i, ako treba, snižava se i bazalni inzulin [4]. Kod pumpi bez automatiziranog sustava bazalna brzina obično se smanjuje za oko 10–50% ili čak više [5]. Smanjenje počinje oko 90 minuta prije planiranog napora [3]. Druga je mogućnost zaustaviti pumpu tijekom napora, ali najviše na 1–2 sata [5]. Nedostatak inzulina za nekoliko sati dovodi do pojave ketonskih tijela, zato ne produljuj zaustavljanje pumpe preko tog razdoblja [3].

Točne brojke određuje liječnik jer ovise o vrsti napora, dobu dana u kojem vježbaš i tvojoj shemi liječenja. Kod automatiziranih sustava koristi se poseban način rada za tjelesnu aktivnost, uključen 1–2 sata prije početka [2]. Važan je i trenutak nenajavljenog međuobroka prije napora jer porast glukoze u krvi može potaknuti automatizirani sustav da primijeni više inzulina [4].

Prije napora, ako je glukoza u krvi ispod željenog raspona, dodaješ brzoapsorbirajuće ugljikohidrate. Ako je doza inzulina prije napora unaprijed smanjena, može biti dovoljno 15–20 g UH na sat [7].

Tijekom napora koji slijedi nakon bolusa inzulina trebaš više ugljikohidrata. U tom se slučaju preporučuje 0,5–1,0 g UH po kilogramu tjelesne mase na sat, odnosno oko 30–60 g na sat, za većinu vrsta napora [3] [5]. Te su količine bliske onima koje koriste sportaši bez dijabetesa [5]. Ukupna se količina raspoređuje kroz sat, a ne uzima odjednom. Nakon treninga obrok s UH i bjelančevinama pomaže obnoviti zalihe glikogena i smanjuje rizik od noćne hipoglikemije [3] [8]. Točne se brojke određuju s liječnikom jer ovise o tvojoj tjelesnoj masi i aktivnom inzulinu dostupnom u tom trenutku.

Da. To je često iznenađenje. Vrlo intenzivan i kratak napor, poput sprinta, dizanja utega ili natjecanja, oslobađa adrenalin i druge hormone stresa. Ti hormoni izbacuju glukozu iz jetre [3]. U tom slučaju glukoza u krvi raste umjesto da pada [9].

Zamka je ono što slijedi. Kad učinak hormona prođe, glukoza u krvi može znatno pasti, ponekad tek nakon nekoliko sati ili tijekom sljedeće noći [3]. Ako je potrebna korekcija inzulinom, radi se oprezno, prema planu dogovorenom s liječnikom.

Ne uvijek. Koristiš ga za smjer i brzinu, a ne za točan broj. Tijekom tjelesnog napora glukoza u krvi brzo se mijenja. U toj se situaciji kašnjenje senzora povećava s oko 5 minuta na 12–24 minute [3]. Kad glukoza u krvi pada, senzor obično pokazuje višu vrijednost od stvarne [10]. Zato je strelica koja pokazuje pad glukoze važnija od prikazanog broja.

U dane treninga postavi alarm za hipoglikemiju na višu vrijednost i svaku iznenađujuću vrijednost provjeri glukometrom [3]. Točnost senzora razlikuje se ovisno o vrsti napora [5]. Znoj može oslabiti ljepilo, pa se senzor poslije lakše odlijepi. Glukometar uvijek nosi u sportskoj torbi.

Prekidaš. Nijedan rezultat ne vrijedi napola liječene hipoglikemije. Uzimaš 15 g brzoapsorbirajućih ugljikohidrata, čekaš 15 minuta i ponovno mjeriš prije povratka u igru [11]. Tijekom napora pravilo od 15 g UH vrijedi i za automatizirane sustave, kod kojih je u drugim situacijama obično dovoljno 5–10 g [11].

Priprema unaprijed čini razliku. Trener treba znati da imaš dijabetes, kako izgleda hipoglikemija i gdje su glukoza i, ako treba, glukagon [3]. Zalihu glukoze drži uz rub terena, a ne u svlačionici. Nakon natjecanja rizik od hipoglikemije traje satima, zato je važno provjeriti glukozu u krvi navečer, a zatim i tijekom noći [4].

Da, više nego što se obično misli. Polusatna šetnja nakon obroka vidljivo snižava glukozu u krvi, osobito ako inzulin za obrok još djeluje [12]. Kupovina, vrtlarenje ili čišćenje mogu imati sličan učinak.

To je istodobno prednost i zamka. Lagana aktivnost korisna je za glukozu u krvi, ali je često neplanirana, bez ikakve prethodne prilagodbe doze inzulina za obrok [8]. Ako znaš da te čeka dan s mnogo kretanja, s liječnikom razgovaraj o tome kako smanjiti doze inzulina i uvijek nosi glukozu sa sobom.

Brzoapsorbirajuću glukozu na dohvat ruke, a ne u svlačionici. Ponesi i glukometar, mobitel s uključenim alarmima senzora i glukagon, ako je moguće [2]. Dodaj karticu ili narukvicu koja pokazuje da imaš dijabetes.

Rješenje za hipoglikemiju treba biti nekoliko koraka od tebe. Hipoglikemija usred terena, dok je glukoza zaključana u ormariću, upravo je situacija koja se brzo može pretvoriti u tešku epizodu. Reci nekome iz momčadi gdje držiš glukozu i glukagon. Ako ne možeš gutati, ne reagiraš ili imaš grčeve, ljudi oko tebe ne daju ti ništa na usta. Daju ti glukagon i odmah zovu hitnu pomoć [11].