Kako potvrditi hipoglikemiju mjeračem i senzorom

Da, ako to možeš učiniti u manje od jedne minute. Mjerenje mjeračem pokazuje ti koliko je glukoza niska i pomaže ti odabrati pravu količinu ugljikohidrata [1]. Pravilo ipak ima jasnu granicu. Ako uređaj nije pri ruci, a imaš simptome, liječiš odmah i mjeriš poslije.

Rizik uzimanja 15 g glukoze bez potrebe je malen. Rizik čekanja 5 minuta dulje tijekom brzog pada glukoze mnogo je veći. Postoji jedna situacija u kojoj se uopće ne mjeri, kad bolesnik nije pri svijesti ili ne može gutati. Tada se ne gubi vrijeme na mjerač, ali se ni ne daje ništa na usta. Daje se glukagon i zove se pomoć [1].

Liječiš kao da je hipoglikemija. Uzimaš brzo upijajuće ugljikohidrate, prekidaš ono što si radio i čekaš 15 minuta [2]. To je jedina ispravna odluka kad nemaš načina potvrditi.

Posljedice dviju mogućih pogrešaka nisu jednake. Ako si liječio bez potrebe, glukoza će nakratko malo porasti. Ako pravu hipoglikemiju nisi liječio ugljikohidratima, možeš doći do teške epizode [2]. Zato se granična situacija uvijek rješava u korist liječenja, a konačni se zaključak donosi poslije, kad dobiješ pristup mjeraču glukoze.

Ne, i to ne znači kvar. Mjerač mjeri glukozu u kapi krvi. Senzor mjeri koncentraciju glukoze u tekućini između stanica, u tkivu ispod kože. Riječ je o dvjema različitim tekućinama, povezanima međusobno, ali ne istovjetnima.

Uobičajeno su vrijednosti bliske, a razlika nije osobito važna za svakodnevne rutinske odluke [3] [4]. Razlika među uređajima postaje važna onda kad se glukoza mijenja brzo, prema gore ili prema dolje. U tim trenucima oba uređaja točno pokazuju dvije različite točke iste krivulje glukoze.

Glukozi treba nekoliko minuta da prijeđe iz krvi u tekućinu između stanica. U bolesnika s dijabetesom tipa 1 to kašnjenje ima medijan od oko 7 minuta i doseže katkad 10 minuta [5]. Tom se fiziološkom kašnjenju pridodaje vrijeme računanja uređaja. Prikazana vrijednost može zaostajati 5 do 15 minuta.

Posljedica se vidi upravo onda kad je važna. U brzom padu glukoze senzor pokazuje višu vrijednost u usporedbi s krvlju, pa zapamti da si niže u usporedbi s onim što pokazuje zaslon. Nakon ispravka događa se obrnuto, jer krv raste prva, a senzor je slijedi s istim kašnjenjem. Nemoj jesti drugi put samo zato što se senzor još nije dovoljno pomaknuo, kao što pokazuje slika ispod.

Potvrda mjeračem ostaje potrebna u četiri situacije, u kojima vrijednost sa senzora nije dovoljna:

• Simptomi koji se ne podudaraju — osjećaš se nisko, ali je broj na zaslonu uredan;
• Prvi dan novog senzora — točnost je manja na početku nošenja;
• Odmah nakon ispravljanja hipoglikemije — krv raste prije tekućine između stanica;
• Prije važne odluke — veća doza inzulina nego inače ili polazak za volan.

Inače je senzor dovoljan za uobičajene odluke, a današnji su uređaji dovoljno točni da se rabe sami (nepomoćni senzor) [4] [6]. Mjerač s ispravnim trakicama ipak mora biti pri ruci kod kuće i u prtljazi s kojom putuješ. Senzor se može odlijepiti, može se zaustaviti ili može dati pogrešne vrijednosti upravo onog dana kad ti treba.

To je niska vrijednost koju ujutro vidiš na grafikonu, a da preko noći nisi ništa osjetio. Zove se kompresijska hipoglikemija i pojavljuje se kad spavaš na senzoru. Pritisak smanjuje protok u tom području, pa količina glukoze koja onamo dolazi pada, iako je glukoza u krvi uredna.

Obrazac je prilično prepoznatljiv, s naglim padom, ravnom crtom nekoliko desetaka minuta i jednako naglim povratkom kad se okreneš na drugu stranu. Službeni naziv tog ponašanja senzora jest NSA (Nocturnal Sensor Attenuation) [7]. Ako te noću probudi alarm senzora, izmjeri najprije mjeračem, prije nego što bilo što pojedeš [4]. Nepotreban obrok noću ima za posljedicu visoku glukozu ujutro.

Da, katkad i više u usporedbi sa samom vrijednošću. Strelica ti pokazuje smjer i brzinu. Stabilna glukoza od 80 mg/dL (4,4 mmol/L) ne traži ništa u tom trenutku. Ista vrijednost sa strelicom prema dolje, sat vremena nakon obroka, znači da ćeš za nekoliko minuta biti ispod praga hipoglikemije. Aktivni inzulin nastavit će gurati glukozu prema dolje.

Rabi strelicu da djeluješ ranije, kad je to potrebno. Ona nema isto značenje u svih bolesnika i uvelike ovisi o aktivnom inzulinu u tijelu. Pravila prilagodbe doza inzulina prema strelicama postoje, ali se određuju pojedinačno, s liječnikom [8].

Ravnaš se prema mjeraču i prema tome kako se osjećaš [4]. Operi ruke, ponovi mjerenje novom kapi krvi i liječi prema rezultatu. Veliku razliku u jednom trenutku često objašnjava brz pad ili brz porast.

Ako se razlika ponavlja i u mirnim trenucima, problem je u senzoru. Provjeri je li se odlijepio i je li područje nadraženo. Na modelima koji to dopuštaju, kalibriraj. Senzor koji stalno griješi prema dolje izaziva alarme i nepotrebne dodatne obroke. Onaj koji griješi prema gore ipak je opasniji, jer može prikriti hipoglikemije.

Da, i pogreška ide u smjeru koji je važan. Tragovi šećera na prstima, osobito nakon guljenja voća, daju lažno visoku vrijednost. Nakon guljenja naranče, kivija ili nekoliko zrna grožđa vrijednosti izmjerene mjeračem bez pranja više su od stvarnih [9].

Brisanje alkoholom ne rješava problem, ni ponovljeno nekoliko puta, dok ga pranje vodom rješava potpuno [9]. Opasnost je izravno povezana s hipoglikemijom, jer te lažno viša vrijednost može navesti na pomisao da si siguran upravo kad si nisko. Operi ruke vodom i osuši ih prije svakog mjerenja mjeračem.

Svakih 15 minuta nakon svakog ispravka ugljikohidratima, dok ne prijeđeš 70 mg/dL (3,9 mmol/L) [1]. Nemoj mjeriti češće, jer ugljikohidratima treba to vrijeme da se upiju. Mjerenje nakon 5 minuta bez potrebe te uplaši, a ništa novo ti ne kaže.

Nakon što izađeš iz hipoglikemije, provjeri još jednom nakon otprilike sat vremena, osobito ako je brzi inzulin još djelatan. Ako gledaš senzor, zapamti da zaostaje i da će porast glukoze pokazati nešto poslije. Za to je razdoblje mjerač prikladniji uređaj.