Što učiniti nakon hipoglikemije

Mozgu treba više vremena za oporavak nego glukozi u krvi. Tijekom epizode hipoglikemije mozak je radio s manje goriva. Simpatički živčani sustav bio je snažno aktiviran, kao i otpuštanje adrenalina iz nadbubrežnih žlijezda. Oboje ostavlja tragove nekoliko sati.

Taj je učinak izmjeren eksperimentalno. Vrijeme reakcije ostaje poremećeno još 40–75 minuta nakon što se glukoza u krvi vrati na normalu [1]. Trajanje oporavka jako se razlikuje od pacijenta do pacijenta. Uobičajeni simptomi su glavobolja, umor, teškoće s koncentracijom i osjećaj iscrpljenosti [2]. Oni ne znače nužno da si još u hipoglikemiji i ne liječe se automatski još jednom korekcijom ugljikohidratima (UH). Izmjeri glukozu u krvi, a zatim si daj vremena za oporavak.

Da, to se često događa. Na otprilike trećinu hipoglikemija u roku od dva sata nadoveže se glukoza u krvi iznad 180 mg/dL (10,0 mmol/L) [3]. Najčešće je razlog to što je pojedeno više nego što je trebalo ili nije pričekano 15 minuta prije uzimanja nečega dodatnog [4]. Senzor, koji kasni, pojačava lažni dojam da se ništa nije dogodilo [5].

Posljedica nije samo visoka glukoza u krvi. Često slijedi korekcija inzulinom, a zatim nova hipoglikemija, pa se dan pretvara u klackalicu [3]. Prava količina ugljikohidrata i strpljenje da se pričeka 15 minuta rješavaju problem bolje od bilo koje kasnije prilagodbe [4].

U prvim satima ne radiš nikakvu korekciju. Čekaš, mjeriš glukozu u krvi i puštaš da djeluje inzulin koji je već u tijelu. Visoka glukoza u krvi nekoliko sati, kao izolirani događaj, ne uzrokuje dugoročnu štetu.

Uobičajena pogreška je trenutačna korekcija inzulinom, povrh inzulina koji je još aktivan. Rezultat je druga hipoglikemija, koja može biti dublja i teže primjetna od prve [6]. Zapiši epizodu kako bi sljedeći put količina ugljikohidrata bila primjerenija.

Ovisi o tome koliko je djelovanja inzulina preostalo i kada je sljedeći obrok. Ako je brzodjelujući inzulin još aktivan ili je sljedeći obrok daleko, međuobrok s ugljikohidratima koji se sporo apsorbiraju pomaže spriječiti drugu epizodu [7]. Uvijek imaj na umu rizik koji nosi inzulin koji je još aktivan.

Ako obrok slijedi uskoro, međuobrok nije potreban jer se često povezuje s višom glukozom u krvi poslije. Pravilo nije univerzalno, nego ovisi o trenutku. Osim toga, međuobrok koji se sustavno uzima nakon svake hipoglikemije s vremenom dovodi do porasta tjelesne težine, a ne rješava uzrok.

Zapisuješ četiri stvari: vrijeme, izmjerenu vrijednost, aktivnosti prije epizode i način korekcije. Dodaj kratku napomenu o obroku, tjelesnoj aktivnosti i inzulinu primijenjenom u prethodnim satima [8].

Te bilješke vrijede mnogo više od pamćenja. Na sljedećem pregledu liječniku trebaju obrasci, a ne opći dojam. Mnoge aplikacije i moderne inzulinske pumpe dio podataka bilježe automatski, ali kontekst možeš dodati samo ti [9].

Tražiš nesklad između inzulina i trenutačne potrebe [8]. Korisnih pitanja nema mnogo:

• Doza inzulina — je li bila veća nego inače.
• Obrok — je li bio manji nego inače.
• Tjelesna aktivnost — je li bila intenzivnija nego inače.
• Alkohol — je li bilo alkoholnih pića.
• Mjesto injekcije — je li doza primijenjena na drugom mjestu.

Uzmi u obzir i trenutak pojave hipoglikemije. Hipoglikemija dva sata nakon obroka obično upućuje na previsoku dozu za obrok. Ona koja se javlja noću ili prije obroka jače je povezana s previsokom dozom bazalnog inzulina. Ta razlika usmjerava cijelu daljnju prilagodbu [8].

Odmah nakon svake teške epizode, osobito ako je bio potreban glukagon. Tim obavještavaš i nakon svake epizode ispod 54 mg/dL (3,0 mmol/L) ili ako se epizoda javila bez ikakvog objašnjenja.

U tim situacijama ne čekaj sljedeći pregled. Jedna jedina epizoda razine 2 ili razine 3 dovoljna je za preispitivanje plana liječenja [4]. Tada su potrebni promjena plana liječenja, strukturirana edukacija i veće korištenje tehnologije [4] [10]. Prilagodba napravljena na vrijeme sprječava ponavljanje hipoglikemijskih epizoda.

Ne postoji broj koji vrijedi za sve, ali postoji mjera. Kod većine odraslih vrijeme provedeno ispod 70 mg/dL (3,9 mmol/L) ne bi smjelo prelaziti 4% dana, odnosno otprilike jedan sat. Ispod 54 mg/dL (3,0 mmol/L) granica je 1%, odnosno otprilike četvrt sata [11].

U praksi su svakodnevne blage epizode ili dvije noćne epizode tjedno jasan znak da liječenje treba prilagoditi. Jedna jedina teška hipoglikemijska epizoda ili epizoda ispod 54 mg/dL (3,0 mmol/L) dovoljna je za preispitivanje liječenja [4]. Ne zaboravi da je broj manje važan od obrasca u kojem se hipoglikemije javljaju.

Ne odmah. Visoka glukoza u krvi koja slijedi nakon korekcije hipoglikemije obično sama padne, kako inzulin primijenjen ranije nastavlja djelovati. Korekcija dodana sada preklapa se s aktivnim inzulinom koji je već prisutan.

Ako glukoza u krvi ostane visoka nakon nekoliko sati, a brzodjelujući inzulin je jasno završio djelovanje, korekcija postaje razumna. Uvijek provjeri aktivni inzulin. Ne zaboravi da vrijednost koju prikazuje pumpa ili aplikacija ovisi o trajanju djelovanja inzulina postavljenom u uređaju. Prekratko postavljeno trajanje prikazuje manje aktivnog inzulina nego što ga stvarno ima [12]. Gomilanje korekcija jedan je od čestih uzroka hipoglikemija bez vidljivog objašnjenja [12].

Ne odmah. Pričekaj da glukoza u krvi poraste iznad 70 mg/dL (3,9 mmol/L) i, uz to, da se osjećaš potpuno dobro. Pažnja i vrijeme reakcije oporavljaju se sporije od glukoze u krvi [1].

Za rizične aktivnosti, kao što su vožnja, plivanje ili rad na visini, pričekaj najmanje 45 minuta nakon što se izmjerena glukoza vrati na normalnu vrijednost [1] [13]. Ne kreći na put s glukozom ispod 90 mg/dL (5,0 mmol/L), jer se ona u prvih 20 minuta vožnje može jako promijeniti [14]. Za uobičajene aktivnosti dovoljno je da se osjećaš dobro i da imaš stabilnu vrijednost. Ako slijedi tjelesni napor, odgodi ga ili mu smanji intenzitet.